Author Archives: imagadmin

Comments : 0 Author : imagadmin Date : 31 svi. 2020
felicia-buitenwerf-_z1fydm6azE-unsplash

Rijetko tko bi okarakterizirao ovu 2020 godinu kao uspješnu, produktivnu, stvaralačku, pokretačku.. pogotovo uzmemo li u obzir da je krenula..pa stala.

No, je li to doista tako? Jesmo li za vrijeme karantene stali ili smo tek tada krenuli? Krenuli koristiti vrijeme za hobije, za duge telefonske razgovore s prijateljima, za čitanje svih knjiga koje su skupljale prašinu na policama, za otvaranje kuharica i web recepata, za pokretanje novih malih projekata, za stvaranje novih, boljih navika?

Uz male zastoje, meni je karantena došla “kao naručena”. Oslobodila je uvijek natrpani raspored kojem je već neko vrijeme bio “pun kufer” trčanja za obavezama, “moranja” i “trebanja”. Vrijeme je stalo, a ja sam se pokrenula.

Jedna od prvih stvari koje sam se uhvatila, upravo je digitalna e-learning platforma iz prošlog posta – Skillshare.

Zadala sam si da barem svakih dva-tri dana pogledam jedan tutorial/class, bez ikakvih očekivanja. Tome je pripomogla činjenica da je platforma velo “user friendy”, lijepo dizajnirana i da je sadržaj zapravo dosta “soft”, lagan za praćenje.

Među prvim tutorialima odabrala sam temu Unlocking Your Potential: 5 Exercises to Build Creative Confidence . Skroz dobra tema za početak, zar ne?

Simpatična Emma iz svoje je osobne perspektive u nekoliko lekcija podijelila savjete na temu – pobjeđivanja perfekcionizma i odgađanja, ušutkavanja svog unutarnjeg kritičara te kako se potaknuti da se ne sramimo svojih djela nego ih podijelimo sa svijetom odnosno kako se ne bojati samopromocije.

Osobno sam majstorica kada trebam svoje prijatelje podržati da ostvare svoje snove, kada im trebam ukazati u čemu su dobri i ganjati ih da ustraju na svom putu. No, kada trebam napisati primjerice svoj životopis i motivacijsko pismo – tu se preznojim nekoliko puta u pola sata.

Zašto je tome tako? Zato jer me strah i sram. Bojim se da se neću znati dovoljno dobro predstaviti ili da ću natrpati previše informacija koje se nekome neće dati čitati odnosno koje nekome neće biti dovoljno interesantne. Strah me da neću uspjeti, a istovremeno me strah upravo da ću uspjeti (i da će se onda otkriti da ipak nisam dorasla situaciji/poziciji)… Ma je li moguće da me strah da ću biti..sretna? Zašto dovraga sama sebi stojim na putu?

Emma kaže da su uzroci tih naših suludih razmišljanja i ponašanja sljedeći:

1. PERFEKCIONIZAM

Natječemo se sami sa sobom, patimo od neprestanog dokazivanja i konstantno se mučimo s potrebom da budemo “izvrsni”. To zapravo samo znači da se vrtimo u krug, analiziramo i stalno počinjemo ispočetka. Na kraju smo iscrpljeni, nervozni, nezadovoljni..i nerealizirani.

Zašto ne bismo za promjenu

  • smanjili očekivanja i broj zadataka koje stavljamo pred sebe?
  • slavili “male pobjede” i bili ponosni na sebe?
  • vježbali, pokušali, dopustili si pogreške?
  • prihvatili da smo dali sve od sebe i da je možda baš to dovoljno?

NOTE TO MYSELF – nemoj samo pisati, pročitaj ove točke ponekad ..s razumjevanjem.

2. ODGAĐANJE

Uvijek imamo idealnu ispriku zašto nešto ne možemo napraviti odmah, nego ćemo se time pozabaviti kada..obrišemo prašinu, pogledamo seriju ili pregledamo sve postove na Instagramu. Ako nisam dovoljno motivirana za neki zadatak, naprosto je zadivljujuće do koje mjere moj mozak može biti disperziran i što sam sve u stanju napraviti da ne bih počela – sada.

Dodatno, ako mislim da je zadatak pretežak ili nisam sigurna kako ću ga riješiti, idem linijom manjeg otpora i negdje duboko u sebi se nadam – da će se riješiti sam od sebe. Naravno, to se nikada ne dogodi.

Zašto ne bih za promjenu

  • krenula što prije, uzela dovoljno vremena i napravila zadatak u manjim koracima?
  • uložila ekstra trud u svoju učinkovitost umjesto u skrolanje i gubljenje vremena?
  • vjerovala malo više u sebe i svoje sposobnosti?

NOTE TO MYSELF – Ne kompliciraj, ne razmišljaj – kreni!

3. UNUTARNJI KRITIČAR

To nije “nevidljivi prijatelj” , nego sušta suprotnost. Dijagnoza? Tzv sindrom varalice/prevaranta.  Sindrom prevaranta je psihološki obrazac u kojem se nalazimo kada sumnjamo u vlastita postignuća i njegujemo ustrajni unutarnji strah od izlaganja jer smatramo da ne zaslužujemo priznanje za dobro odrađeni posao.

Da sam dobila kunu za svaki puta kada sam se tako osjećala, danas više ne bi trebala raditi.

“Talk to yourself as you would to your friend” je ukratko ono što Emma smatra da je potrebno, a ja sam taj koncept počela primjenjivati na jedan “funky” način. Svaki puta kada želim sebi zadati više zadataka nego što realno mogu odraditi, kada želim preuzeti tuđe poslove dok još nisam svoje odradila do kraja ili kada želim umanjiti svoju zaslugu ili uspjeh – zamislim da sam ja svoj “podstanar” i razmislim da li bi se na taj način ponašala prema nekom drugom.

Zvuči smiješno i možda djetinjasto, ali zapravo pomaže. A sve što će neutralizirati taj glas koji nema apsolutno nikakvu funkciju – treba koristiti.

NOTE TO MYSELF – Briga te što drugi misle, ako tebi funkcionira – go for it!

4. STRAH OD SAMOPROMOCIJE

Kao maloj, baka mi je govorila – “Ljubičica skroman cvijet, ali je voli cijeli svijet. Zato i ti skromna budi, da te vole drugi ljudi.” Sada vidim da je u današnjem svijetu skromnost potpuno zastarjela kvaliteta. Ipak, i dalje mislim da je skromnost vrlina, ali kao i sa svim drugim vrlinama – kada može biti zlouporabljena, treba je koristiti dozirano.

Nema ništa loše u skromnosti, ali jednako tako nije loše biti ponosan na svoja postignuća i podijeliti ih s drugima. To nije stvar ega ili kontstantne potrebe za tuđom potvrdom osobne vrijednosti već je to pametan poslovni postupak. Ako ne spominjemo svoje uspjehe i pozitivne informacije o svom poslu – neće doći do ljudi do kojih trebaju. Pri čemu, nije poanta da informacije stignu do gomile ljudi, bitno je samo da dođu do pravih ljudi.

I ponovno metoda za prevladavanje ovog straha – ispričati o svom uspjehu istim tonom glasa kako bi to ispričali članu obitelji ili bliskom prijatelju – ponosno i smireno.

NOTE TO MYSELF – To je nešto što definitivno treba vježbati!

Comments : 0 Author : imagadmin Date : 13 svi. 2020
danielle-macinnes-IuLgi9PWETU-unsplash

Kao i mnoge druge riječi – i ova na engleskom zvuči “bolje” – self-sabotage. Zvuči kao pjesma Beasty boysa, na koju se možeš raščagati i zaboraviti na njeno pravo značenje.

Pohvaliti ću se, prepoznala sam se kao ambasador te riječi u vlastitom životu. Uložila sam višegodišnji trud da se dovedem do stanja u kojem sam sad – potpuno svjesna da se sabotiram na više razina – u pogledu poslovnog uspjeha, u pogledu fizičkog izgleda, u pogledu razvijanja dobrih navika. Možda bi nekim mojim prijateljima ovo izgledalo jako čudno, no ja zaista gotovo svaki dan vodim bitke sa sobom – nikad nisam zadovoljna.

Cijela situacija povezana s globalnom pandemijom, potresom u Zagrebu i žestokim otriježnjenjem od “mojih planova” koji su pali u vodu zbog recesije koja je došla preko noći (a neće završiti samo tako) doveli su me u situaciju da nemam drugog izbora nego napokon se baviti – sama sobom. Meni je ova “prisilna pauza” zapravo došla kao melem na ranu. Dobila sam priliku razmisliti o svemu gdje sam išla protiv sebe – previše se davala drugima (privatno i poslovno), odgađala aktivnosti koje mi gode i kojima bi se trebala baviti svakodnevno kako bih napredovala, trpala previše aktivnosti na svoja leđa i površno ih završavala samo da se riješim stresa od opterećenja isl.. (mogla bih nabrajati još, ali tko bi to čitao :))

Upravo potres u Zagrebu napravio je nezamislivo, a tako potrebno – rastavila sam se na “proste faktore” i krenula se graditi ispočetka, usprkos ogromnom strahu – dan po dan.

Nuspojava koja je dosta utjecala na otkrivanje nekih zdravih potreba bila je – nesanica. Shvatila sam da pasivnost nije opcija za mene – moj “odmor” mora biti aktivan, inače neću oka sklopiti.

No, to je sve priča za sebe..  danas želim podijeliti jednu dobru naviku koja nema veze sa fizičkom aktivnošću – radi se o odluci da svaki ili svaki drugi dan pogledam jedan video tutorial na platformi Skillshare. Radi se o edukativnoj platformi na kojoj razni ljudi dijele svoja znanja i vještine, a najviše u pogledu kreativnosti i produktivnosti. Odnosno, sve video radionice dijele se na tri “poglavlja” – CREATE, BUILD i THRIVE.

Zanimljivi detalj vezan uz moju odluku upravo je taj da sam se prvi puta na platformu registrirala u siječnju ove godine i do ožujka potrošila svoj trial period, a da sam pogledala u tom periodu ravno 1 video. Ja bih rekla – tipičan primjer samosabotaže i ne korištenja dobrih prilika.

Kada je došlo vrijeme da odlučim hoću li produžiti svoje članstvo i za to platiti 100 dolara (za period od godine dana) ili ću i od toga odustati (kao od mnogih drugih stvari – a to je tek tema za sebe), odlučila sam da, usprkos tome što nemam luksuz tih novaca trenutno – ja to moram učiniti, za sebe.

I tako eto već mjesec dana imam plaćeni account na platformi i pogledala sam zasad 4 video radionice. Zadala sam sama sebi zadatak da barem 2 puta tjedno pogledam po jedan tutorial. Ako znamo dobro računati, zasad se toga ne pridržavam, ali jučer kao da sam ipak imala mali trenutak prosvjetljenja, pa se nadam da ću ustrajati u snazi volje.

Kako bih dodatno ispoštovala svoju odluku sebi, odlučila sam ovdje bilježiti svoje lessons learned. Pročitao ih netko drugi ili ne, manje je važno. Važno je da koristim svoj poklon sebi.

Foto:Unsplash

Comments : 0 Author : imagadmin Date : 29 tra. 2020
dee-copper-and-wild-fnctVhgg25s-unsplash

Zahvaljujući kombinaciji neznanja i nedovoljnog truda (ili pretjeranog truda u krivom smjeru..?), do sada sam uspjela “ubiti” gotovo sve biljke u našem stanu. Nije to činjenica kojom se ponosim, ali nužno je da je navedem, pa čak i istaknem.
Kako bih napokon pokušala zazeleniti naš životni prostor, instiktivno sam na Planetopijinom newsletteru kliknula KUPI kada su nedavno predstavili novu knjigu u svojoj ponudi.
Radi se o knjizi pod nazivom “Ljekovita moć sobnog bilja – superbiljke koje uzvraćaju ljubav” autorice Fran Bailey.

Ljubav se rodila odmah pri pogledu na sadržaj, koji je podijeljen na naslove tipa “Biljke koje smiruju i opuštaju”, “Biljke za dobar san”, “Biljke koje donose radost i sreću” .. “Kako birati biljke?”.. “Deset biljaka koje je lako njegovati”.. Shvatila sam da bismo ova knjiga i ja mogle postati najbolje prijateljice.
Kratki i jasni tekstovi, jasne upute.

I, što sam naučila u prvom listanju knjige..?

Pa, npr, da je aloe vera gotovo neuništiva ljekovita biljka, koja se rijetko zalijeva jer vodu zadržava u svojim debelim, sočnim listovima. Također, da će biti zadovoljna ako je držim na sunčanom mjestu na prozorskoj dasci i ako ju zanemarujem.
Da li je potrebno reći da sam uspjela učiniti da mi aloe vera istrune..?
Neuništivost u mojoj kući dobiva sasvim poseban dojam.

Friška odluka? Aloe vera i ja krećemo ispočetka. Na popisu novih par biljkica s kojima želim osjetiti tu ljubav koju biljke uzvraćaju upravo se nalazi ova čudotvorka.

Sljedeća na popisu je Sanseverija, koju u našim krajevima zovu i – svekrvin jezik.
Jaka kao čelik, praktički neuništiva ( poznato? :)) Sporo raste, hrani se nemarom i trajati će godinama ako je ne budete previše zalijevali – kaže Fran. Draga moja, dobro mi došla!

U raznim situacijama pokazalo se da sam osoba koja NE SMIJE pretjerivati – sa preuzetim zadacima, sa količinom obveza, sa količinom biljaka o kojima brinem.
Zato, treća ljepotica na ovom popisu jest Crassula, odnosno Crassula ovata – Japansko drvo novca. Posebice zbog zadnje rečenice u opisu ove biljke u knjizi: Iako bogatstvo nije jednako sreći, i malo ulaganja u ovu biljku višestruko će vam se isplatiti.

Autorica pri kraju knjige daje preporuke i za Instagram profile koji je nadahnjuju i koji su dobri vodiči za brigu o biljkama.

I na samom kraju, stoji još i rečenica koja me dodatno osvojila:

Naučite se brinuti o kućnim biljkama i dopustite im da se zauzvrat i one brinu za vas.

Good enough for me to start!

Foto: Unsplash

Prijava na newsletter