Novosti

Da li je nešto osobno zaista osobno? - In: BLOG

In : BLOG Comments : 0 Author : imagadmin Date : 18 velj. 2021
soulsana-V5DBwOOv0bo-unsplash

Društvena smo bića, hranimo svoju egzistenciju ne samo kroz namirnice koje serviramo na stolu, nego i kroz interakciju s drugim ljudima. Koliko god volimo reći da ne ovisimo o mišljenjima drugih te da nas se ona zapravo i ne tiču – to je daleko od istine.

Zašto bismo inače provjeravali broj lajkova na društvenim mrežama, objavljivali pjesme koje volimo i fotografije uspomena s kojima se želimo pohvaliti ili dijelili neke druge intimne detalje iz svog života sa potpunim ili polovično potpunim strancima..?

U iščekivanju odobravanja naših postupaka od strane drugih ljudi – pokušavamo se ponašati “zrelo” i “odraslo” kada tvrdimo da znamo dobro “podnijeti” kritiku. Baš dobar izraz – podnijeti kritiku. Očekujemo da će nas drugi hvaliti, da će nam zavidjeti, da će se ugledati na nas.. a kad trebamo primiti negativan feedback – njega ćemo nekako podnijeti.

A što je zapravo feedback? Povratna informacija. Pozitivna ili negativna. Na neki naš postupak. Na sporo skretanje u zavoju, na izneseno mišljenje, na prijedlog da odemo ranom zorom na Sljeme, na odrađeni zadatak na poslu.. jednostavno je to uzvratna loptica iz drugog kuta, osobe s kojom smo u interakciji.

Kako bismo se “utješili”, često volimo reći – ovisi od koga dolazi, nije svaki feedback koristan. No, upravo se o tome i radi. Ne samo da ovisi od koga dolazi, nego ovisi i s kakvom namjerom, iz kakve pozicije dolazi.

Ako se osobi u autu iza mene jako žuri, pa mi svjetlima, trubom ili preticanjem želi dati do znanja da sam mu ja poticaj da izrazi svoje nezadovoljstvo – ima li to zapravo veze sa mnom? Ima i nema. Ako i ja i ta osoba polazimo iz najbolje namjere i imamo razlog svojeg ponašanja – možemo razumjeti da nas na osobnoj razini smeta ponašanje onog drugog. Ali vrlo često zapravo je naše ponašanje samo naša percepcija situacije. JA sam ljuta jer se vozač ispred mene vozi sporo i ometa moju namjeru da negdje stignem u 5 minuta. JA sam ljuta jer netko vrši pritisak na mene da se požurim. Polazim uvijek iz svoje osobe – i zato smatram da je ponašanje drugog osobno.

A što ako nije..? Što ako neki postupak nema apsolutno nikakve veze sa mnom..? Možda vozač vozi sporo zato jer mu je cesta nepoznata ili traži neku adresu ili nije dugo vozio i strah ga je..? Možda se drugom vozaču žuri jer je prekasno krenuo..?

Nedavno sam gledala super TED talk:

 

Zamisli da si nogometni sudac i da si uvijek “kriv” za sve.. a to ti je čak hobi, a ne posao od kojeg živiš.. mazohizam? Ili super osnova da shvatiš – tuđe ponašanje je tuđe ponašanje, nije usmjereno na mene osobno.

Frederik u svom govoru spominje dvije metode pogleda na situaciju:

1.) IT’S NOT ABOUT ME!

Savjetuje da pogledamo namjeru druge osobe.

Navodi primjer osobe koja provjerava svoj mobitel za vrijeme njegovog govora – i kako takvu situaciju možemo promatrati iz dva kuta: možda je toj osobi zaista taj govor dosadan i nezanimljiv pa to radi “namjerno”, a možda je ta osoba dobila poruku koju je dugo čekala ili je ta poruka hitna informacija koju će osoba automatski željeti provjeriti ili možda čak osoba zapisuje natuknice našeg govora jer ga smatra iznimno zanimljivim..?

Ili, kada unesemo mnogo truda u neki zadatak na poslu, ali dobijemo samo kritike od nadređenih – i onda se o tome želimo požaliti nekoj bliskoj osobi, ali ona nema vremena za nas, ne želi nas saslušati.

Naš ego misli da nas drugi uvijek trebaju uvažavati i da uvijek trebamo biti u pravu. A zapravo, trebali bismo samo usmjeriti svoj trud da budemo najbolja moguća verzija sebe i ne uzimati ponašanja drugih ljudi toliko k srcu, ne uzimati ih osobno.

Vrijeđa nas ponašanje drugih osoba prema nama, zahtijevamo poštovanje od drugih.. a zapravo trebamo odmaknuti se od te situacije, promijeniti fokus, zaista umanjiti utjecaj drugih osoba na naše mišljenje i ponašanje. Biti blaži prema sebi, ostati u svom balansu i shvatiti da svatko polazi iz svojih cipela.

2.) IT IS ABOUT ME!

Svaki novčić ima svoje lice i naličje. Ako nam ne drži vodu teorija da se trebamo odmaknuti i pogledati sliku neutralno

Krenimo od toga da pogledamo svoj odraz u ogledalu – pogledajmo dijelove sebe koji su nesigurni i frustrirani. Ako smo svjesni da nosimo u sebi komplekse i ako nas ti kompleksi čine slabima i vjerujemo u njih, trenutak je da damo sami sebi malo razumijevanja. Ali je i vrijeme da prigrlimo svoju ranjivost i ne prebacujemo krivnju na drugoga – otvaramo se da stvorimo prostor u kojem se s drugom osobom možemo naći na pola puta.

I na samom kraju, odličan primjer shvaćanja vlastite vrijednosti na primjeru gotovo uništenih, izgužvanih 20 eura – ljudi će vas napadati, ignorirati vas ili pregaziti, ali što god oni radili, vi ćete uvijek imati svoju vrijednost.

 

[TEMA] Vježbanje motivacije - kreiraj svoju anti-viziju života

Prijava na newsletter