Novosti

Od rođendana do rođendana..vrijeme je za super rođendan :) - In: Novosti

In : Novosti Comments : 0 Author : imagadmin Date : 12 sij. 2019
20190106_134754_0000

Organizirati dječji rođendan mi je svake godine posebno iskustvo, a i veliki izazov.. valjda sam taj dan uz svoje male slavljenike najuzbuđenija osoba na planeti a kao trostrukoj majci i to djece različitog uzrasta, svaki se rođendan razlikuje zbog njihovih interesa i stvari koje vole.

Čini mi se kako se nekada, pogotovo kada sam ja bila mala nije radila takva strka oko rođendanskih proslava, sve je bilo nekako jednostavnije, prisnije… Sjećam se svojih prvih rođendana, mama bi uvijek kupila super čokoladnu tortu u Vinceku i one njihove slane stapiće od lisnatog, ispekla nam pizzu, napravila sendviče, složila nešto grickalica i sokova, došli bi moji prvi susjedi, malo bi se igrali u dvorištu i ispred kuće, nije bilo nikakvih animatora, sami bi se zabavljali uz loptu, graničara, gumi – gumi, lovice, skrivača, kume kume koliko ima sati i sl. puhali svijećice, pojeli tortu uz koju bi nas mama obavezno poslikala – uz ogradu susjedine kuće, nas 4,5 zamusani čokoladom, sretnih lica.

Koju godinu kasnije, pamtim rođendane po tome da bi mama obavezno otišla prije u Graz po super rođendanske dekoracije, šarene šeširiće, slamke, posebne čaše, balone, hrpu nekih austrijskih čokolada, slatkiša i grickalica, uz to u vrtu bi složila stolove, tanjure, salvete, vaze sa cvijećem, objesila balone po čitavom dvorištu, tada nas je bilo više jer osim susjeda, došli su na red i prijatelji iz škole. Obavezna linija na prozoru kuće, kuhača koja je služila kao mikrofon.. Sjećam se jednog rođendana kojeg je obilježila pjesma “Tek je 12 sati” kada smo ju satima slušali još i još, plešući svi od reda, dok bi mama s vremena na vrijeme nosila još soka, toplih sendvića i tu i tamo nas poslikala ili snimila kamerom…

Pamtim i zadnji rođendan koji sam proslavila u osnovnoj školi, doma, nas 30tak, red pjesme i plesa, gluma – čak 2 vjenčanja i sprovod… Mama i danas čuva negdje tu snimku.

U srednjoj su došli na red oni tipični kućni tulumi srednjoškolaca, a s obzirom da su 90% bili kod mene doma, osim torte nisu se nešto razlikovali od rođendana do rođendana.

Zanimljivo je i to da nikad nisu bili bitni darovi, niti se pitalo što slavljenik želi.  Veselili smo se svi skupa bez obzira na poklone,  oni su bili tamo neka sporedna stvar.

A danas je sve drugačije, uz pozivnicu za dječji rođendan vrlo često dobiješ i rođendansku želju slavljenika, da se ne bi desilo da dobije dva ista poklona ili je pak iz neke pristojnosti navika pitat što djetetu treba.

Drugačija je danas i sama organizacija dječjih rođendana, na toliko toga se mora misliti..

Prvi dječji u mojoj organizaciji bio je prije 9 godina, mom Filipu veliki prvi, doma, na plus 32, nas 47 što odraslih, što klinaca, roštilj u vrtu, 2 torte od toga je jedna bila veća od frižidera, pa nije imalo šanse da ikako stane u njega već ionako prepunog, ja pred drugi porod, s najvećim trudničkim trbuhom, sva otekla ko buhtla, svi žele pomoć a sve rade krivo, mama i svekrva u istoj kuhinji i njihovo natezanje oko krumpira,  moji trudnički hormoni, sve u svemu, rođendan nije ni počeo već smo se pitali kada će završiti…

Godinu dana kasnije smo bili pametniji pa smo taj drugi proslavili u igraonici, a za curkin prvi rođendan pokupili se na more, sami nas četvero, bez te ludnice, strke, galame..

Tada sam već znala da između proslave doma i proslave u igraonicama biram drugu varijantu, međutim prošle godine smo zbog lošeg vremena morali otkazati kuću i termin koji smo imali rezerviran mjesecima ranije u jednom izletištu van Zagreba te proslavu prebaciti u zadnji tren na kućnu varijantu,  vjerojatno je sada već zbog određenog iskustva i duplo manjeg broja uzvanika sve prošlo super, bez stresa i strke.

Međutim kada su proslave dječjih rođendana na redu i njihova organizacija, sve radije prepuštam u ruke profesionalaca, nisam jedna od onih super mama koje vole imati sve na svojim leđima tih dana, a zaista tu je puno sitnica na koje se treba misliti pogotovo kada se rođendan slavi doma i ako nemate nekog dobrog animatora u kućnom izdanju treba te današnje generacije adekvatno animirati, a kako?

Većina današnje djece najbolju zabavu smatraju ispred tv-a sa ps4 u rukama, dok onim manjima treba posebna pažnja i umjeće držanja koncentracije više od 5 min.

Nije ni čudo što su razne igraonice i rođendaonice postale must have kad su rođendani u pitanju. Zaista je izbor takvih mjesta velik, od onih igraonica koje nude razne kaveze, napuhance, sportske rođendane, kazališne rođendane.. mislim da je ponuda rođendanski proslava zaista velika i da se može naći zanimljiv program i za najzahtjevnije dijete = roditelja.

Ja osobno biram one igraonice kojima je na prvom mjestu personalizirana igra, učenje kroz zanimljiv sadržaj, fokus na djetetu. Mjesta gdje ne moram brinuti o torti, pinjati, dekoraciji, zabavi… Mjesta koja biram zajedno sa svojom djecom, mjesta gdje se oni osjećaju kao doma.

Za ta dva, tri sata dok traje rođendan, djeca su u rukama educiranih animatora, dok ti bezbrižno sjediš s ostalim roditeljima, bez gužve, napetosti, brige i još uštediš novaca jer slavlje u igraonicama ima još jednu prednost i to financijsku, što je u današnje vrijeme još jedan plus.

Sve u svemu, znak da uvijek biramo dobru igraonicu ili program proslave je zadovoljstvo i sreća na licu mojih malih slavljenika, a to je ono najbitnije pogotovo kada je u pitanju taj njihov najvažniji dan u godini.

Danijela Marić
U protekla dva mjeseca smo... Uskrs, Easter, Pâques, Pasqua, Ostern .. i kakve veze grane imaju s njim :)

Prijava na newsletter